Krik

Anton barem bunar čak čovjek čuo ćeš daje dalje Dječak gaje dobro dolje dovoljno drugi dugo džem glasno glavu gledao iako imao ispod isuviše između iznad jadnika jaje jež ježa Ježevi kamo kokoš kotač krene krenuo kroz kuća kuće kući kuću kupine lampu ležao lice lišće lončić ljudi malo među mislio mišić mjesto mogao Možda mraku naglo napokon našao neće nekoliko neljudi nešto netko ništa njegova oči odavde odlučio opet oprezno osjećao Ostavio otvor ovdje peteljke pobjeći podu polako pomisli potom potpuno potražio prišao puta reče Svjetlost rupu sebe selo selu seoce sigurno sijeno sjenika smrad stabla stajao stol strah strane svijetlio svinja svjetlo štala štoje šume šumi šumu tada Tama tamo tamu tanjura traktor tražio trenutak trijema Ugasi uspio uvijek vani vidio vidjelo vidjeti vrata vratio vrhnje zapa zavežljaj Zlatko Krilić zmija znao Zvijezda repatica zvuk žarulja žeđ želio