Proljeća Ivana Galeba: igre proljeća i smrti

akvarel ameba apsurd Athanatik biva bolničarka bude čak čaka čas čemu često čini činilo čisto čitav čite čovjek dakle dalje dana danas dijete djed djetinjstva dobro dosta draž drugi drugo dugo gledao imao istina između kasnije katkad klavir kome koncu kroz kuće leži lica licu ljepota ljudi ljudski mali malko malo manje među metafizika misao misli mjesto možda način najzad naprosto naš naša naše našeg neće negdje nekad neku nešto nica nikad nisam ništa njegove oči očima odjednom onako onih opet osjećaj osjećanja osmijeh pejzaž poezija pomalo ponekad poslije postoji potpuno preko previše Proljeća Ivana Galeba rekao riječ ruku sâm sasvim sebe sebi sjećam smrt smrti sobom stvar sunce svaki svijeta tačno tanana topoline trombon umjetnost umjetnosti uopće uprav uvijek valjda violine vjerovatno vremena znači znam život žrtva