b) historični kùpūj (ja, ti, on, mi, vi, oni) | kûpi (ja, ti, on, mi, vi, oni). Povratni glagolji nepravi i pravi (§. 149.) sprežu-se kao i tvorni, samo što-jim se pò svih osobah jednoga i drugoga broja dodaje zaime „se", n. p. čùditi-se, čudīm-se, sèrditi-se, serdim-se. Pazi 1. Na neprave povratne glagolje spadaju: 1. bäviti-se, bòjati-se, bòriti-se, brīnūti-se, čùditi-se, dîviti-se, gròzitise, hèrvati-se, jêžiti-se, kläditi-se, klänjati-se, klòniti-se, lěniti-se, nâdāti-se, pačati-se, paštiti-se, pòtiti-se, prènūti-se, prèpasti-se, radovati-se, smîjati-se, skîtati-se, srâmiti-se, starati-se, stîditi-se, šaliti-se, znòjiti-se, žûriti-se i više drugih. 2. Svi složeni iz trajnoga glagolja i predloga »na“, kojimi-se sitost činjenja naznačuje, i to a) složeni iz neprelaznih: naležati-se, nasjèditi-se, nastojati-se, nàspati-se, natèrčati-se, itd. b) iz prelaznih: nàjěsti-se, nakòpati-se, nàpěvati-se, nàpiti-se, narâditi-se, itd. 3. Někoji neprelazni (trajni i netrajni) složeni sa „raz“, „s“ i „Za“ : razběči-se, razbiežati-se, razbòlěti-se, razgòrěti-se, razhodit-se, razigrati-se, razìti-se, razìlaziti-se, razlètěti-se, ràzpasti-se, razpadati-se, razpuknuti-se, itd.; pak stèći-se, sticati-se, stèrčati-se, sbiti-se, slèći-se; zabuljiti-se, zagle dati-se, zaletěti-se, zamisliti-se, zaskočiti-se, zateći-se, zatèrčati-se, i još: dopadati-se, dòpasti-se. : §.173. Još někoji neprelazni, koji i bez zaimena se s malom razlukom isto znače; šêtati-se (šêtati). Tako: mòliti(se), smèrknuti (se), smèrznūti (-se), ticati(-se), utèći(-se), Ali glagolji: lèći, sjesti, ùstati nisu u dobrom jeziku nikada povratni. Pazi 2. Svakomu prelaznomu glagolju može-se dodati »se“: ali ovo-mu zaime daje trovèrstno značēnje: 1. pravo povratnō (§. 149); 2. uzajamno (reciprocum) §. 149. 3. tèrpno (passivum. §. 143); n. p. zločinci-se véžū, pa-se bijū i zatvarajū-se, j. bivaju vezani, bijeni i zatyarani. Svi osobni glagolji, koji imaju »se“ uza-se, t. j. povratni nepravi i pravi, uzajamni i tèrpni, sprežu-se jednako po sledećem priměru. 1) Kada sila misli stoji u subjektu, on-se mora jasno izgovoriti: n. p. 2) Ili sa subjektom : ja-sam-se čudio, ti-si-se čudio, on-se-je ćudio, mi- 3) Ili sa subjektom: ja-ću-se čuditi, ti-ćeš-se čuditi, on-će-se čuditi, mićemo-se čuditi, vi-ćete-se čuditi, oni-ćē-se čuditi. S. čudio-se! itd. (ja, ti, on) | začudio-se! itd. (ja, ti, on) P. čudili-se! (mi, ví, oni) začudili-se! (mi, vi, oni). 1) Ili jače kad-se budem začudio itd. 2) Ili sa subjektom : ja-bih-se čudio, ti-bi-se itd. 3) Ili čudio-bih-se bio, itd.: a sa subjektom ja-bih-se bio čudio, ti bi-se bio čudio itd. Tèrpna sprega. (Conjugatio passiva). Tèrpni glagolji (§. 143. b.) opisuju-se (§. 143, pazi) nà dva načina: 1. ili zaimenom »se« (§. 172, pazi 2), koje-se prelaznomu glagolju dodaje; 2. ili pomoćnim glagoljem jesam, a kadšto i bivam, koje-se tèrpnomu participiju dodaje. A. sa zaimenom »se". (§. 173). 1) Za čuditi-se neima ovoga participija, nego na město njega drugi tèrpne slike bez zaimena „se" vidi §. 168. B. pazi 2. 2) Vidi isti §. 168. B. pazi 2. da-bi 3) Kad hoćeš točnije da naznačiš praesens, t. j. kad-se bojiš, Praes. bio-bih prepòrūčan, prepòrūčen Praet. bio-bih (bio) prepòručan 2) prepòrūčen. OPTATIV. I. stvari moguće: bio preporučan! bio prepòručen! II. stvari nemoguće. Praes. indicativni: o da-sam prepòrūčan, prepòručen potentialni: o da-bih bio prepòrūčan, prepòrūčen Praet. ind. o da-sam bio potent. o da-bih bio preporučen (bio), prepòručan (bio). IMPERATIV. Budi preporučan, prepòrūčen. adv. buduć(i) prepòrūčan, prepòrūčen; 1) U perfectu sadanjem i u plusquamperf. trajnih glagoljah često-se izpušta "bio" (preporučan-sam, m. proporučan-sam bio; preporučan bijah, m. preporučan-bijah bio). U školi-ga nikad netreba izpuštati, da bude razluka. 2) U svagdanjem-se govoru izpušta jedno "bio", pa tako-su oba vrěmena jednaka; zato-ga u školi nevalja izpuštati. 3) U gděkojoj-se knjizi nalazi još tretji infinitiv: preporučenim biti. (Slovnica A. Mažuranića.) 7 |